Opis

Pokušavam li ukratko okarakterizirati sociokulturni kontekst unutar kojeg danas živim, posegnut ću za Makovićevom sintagmom stanja zasićenosti brbljavošću i ispraznošću. Umjetnost? Kritike? Razine kulturne potrebe? Prisjećajući se briljantnog Marxovog zaključka kako proizvodnja stvara potrebu, a istodobno potreba uvjetuje proizvodnju, reći ću kako tekstovi Zvonka Makovića u hrvatskom sociokulturnom okružju podižu razinu kulturne potrebe, i time možda dijelom odgovoriti na svoje početno pitanje koje glasi: “Što kritika umjetnosti čini?”.

Ova knjiga čitaocima jasno pokazuje razliku između kritike i kritizerstva, demonstrirajući tokove kritičkog promišljanja. Čini to upravo inzistiranjem na izoštravanju percepcije pri čitanju pojedinih umjetničkih djela i pojava, čitanju u kojemu prepoznaje i ukazuje na specifične povijesne i društveno uvjetovane značenjske kontekste unutar kojih to što nazivamo umjetnošću nastaje i, nadalje, činjenicom svoga postojanja redefinira pojam stvarnosti.

Leonida Kovač