Opis

“Oksimoronski naslov knjige Vladimira Mattionija, likovnog umjetnika, pisca i arhitekta, Noćni dnevnik, ujedno je i njezin kod: on nagovještava da pred sobom imamo sedam autentičnih snova, što su mu se javili od 1968. do 2013., ali su se, zbog naravi jezika i narativnih tehnika, preobrazili u stanovit tip poetske ili meditativne proze. […] Mattionijeva knjiga nije pokušaj autoanalize sedam važnih snova; ona, štoviše, nije ni njihov posve precizan opis. […] Ukratko, Mattioni svoje noćne snove uzima kao temeljno doživljajno polazište kako bi ih, koliko god može, razvio u nizovima dnevnih sanjarija, čime, u najsretnijim trenucima, postiže to da prizori koji potiču najdublju emocionalnost, a da im se ne pokušava dohvatiti smisao, zažive u slikama što ih, kao njihov nastavak, s drukčijim žarom, pobuđuje budna meditacija.”

– iz predgovora Marka Grčića