Moj početni interes za nelinearnu dinamiku pojavio se tijekom pisanja doktorske disertacije u kojoj su obrađivane interakcije između različitih bioloških ritmova. Tom prilikom stekla sam uvid u metode, odnosno postojeće tehnike i matematičke alate za obradu podataka prikupljanih u vremenu (vremenskih serija) i ujedno se prvi put susrela s nekim specifičnim nelinearnim analizama proizašlim iz, u to vrijeme za mene potpuno nepoznate, teorije determinističkog kaosa.

U početku je nezaobilazan doprinos pružila vrlo popularna knjiga Jamesa Gleicka “Kaos – rađanje nove znanosti”, koja je na svima razumljiv način predstavila nove koncepte nelinearne dinamike, njihovu praktičnu primjenu i značenje za daljnji razvoj znanosti. To je ujedno bila i prva knjiga iz ovog područja prevedena na hrvatski jezik te prihvatljiva nematematičarima i nefizičarima.

Kao psihologu po struci, jedna od najznačajnijih stručnih knjiga koja me pratila od prvih studentskih dana do danas (u n-tom izdanju), koja me statistički odgojila i razbila predrasude o kompliciranoj matematičkoj terminologiji i jeziku formula, bila je i ostala knjiga Borisa Petza “Osnovne statističke metode za nematematičare”. Vodeći se sličnom idejom koju je tada imao spomenuti autor, ova je knjiga nastala u želji da se na svima prihvatljiv način približi metodologija proizašla iz teorije determinističkog kaosa te objasni čitav niz novih pojmova i koncepata (i to samo jednog dijela najčešće spominjanih) koji su nezaobilazni za razumijevanje biti same teorije i njezinih implikacija za sva znanstvena područja.