Čuda džungle - Kristijan Krkač, Josipa Điri, Mateja Soldo

Uvod u filozofiju Ludwiga Wittgensteina

Iz predgovora Josipa Lukina:

Često se može pročitati ili čuti ovo: Svi se slažu da je Ludwig Wittgenstein najveći i najvažniji filozof dvadesetoga stoljeća. Ali odmah nakon toga sloga prestaje. Ne slažu se čak ni zašto je najveći. Nije li to čudno? Pogotovo se ne slažu oko toga kako ga treba čitati. Kako objasniti tu „slogu u neslozi“ ili „neslogu u slozi“? Za razumijevanje Wittgensteinove filozofije važna je ta concordia discordans. To nije nešto što se može zaobići. Možda će nam bolje razumijevanje dati ideja da se, metaforički i analogijom, Wittgensteina shvati kao modelski organizam (modelski objekt, modelski sustav). Mnogi će se složiti da je Wittgenstein dobar, prikladan „egzemplarni narativ“ ili „slučaj“ (case). A to se može usporediti s modelskim organizmima u biologiji.

Zašto bi Wittgenstein bio dobar modelski objekt ili narativni egzemplar? Prvo, zato što je dobar, velik, širok, karizmatičan filozof (Kamo god dođeš, vidiš da je on tu već bio!). Drugo, percepciju Wittgensteina se još modelira. To je neobično za kanonskog filozofa. Ono što njega razlikuje od drugih filozofa naš je osjećaj da tu ništa unaprijed nije digresija, zato što je njegova filozofija isprepletena s njegovom biografijom i s njegovim stilom, njegovim idiosinkrazijama. On se nije trudio biti neutralan, distanciran. Njegove specifičnosti, idiosinkrazije, ekscentričnost i enigmatičnost su više ili prije resurs, nego problem (njegove misli „su tlo, a ne sjemenka.“). Možda nije veliki filozof unatoč tome, nego upravo zbog toga. Wittgenstein se opire, autonoman je, nikad ga ne razumijemo potpuno.

Kako analogija između modelskih organizama i Wittgensteina može biti korisna? Wittgensteinova filozofija opire se analizi. Da bi je se razumjelo, potrebno je znati mnoge stvari o Wittgensteinu, o njegovom miljeu, njegovom inženjerstvu. Potrebno je stvoriti širu sliku. Wittgenstein nije samo zbirka ili hrpa filozofskih problema. On je živa, organska cjelina. Silazeći u dubine jedne osobnosti imamo šansu razumjeti njegovu filozofiju. (Ne govori li Proust o modelskim organizmima?) A možda se i sam Wittgenstein, u neku ruku, odnosio prema svojim pitanjima, filozofskim problemima kao prema modelskim organizmima.

Wittgenstein je i sam stalno modelirao svoju poziciju. Inženjer, učitelj, arhitekt, filozof… Upravo ga takva velika fleksibilnost možda čini tako dobrim modelskim objektom. Možda je baš on onaj modelski objekt na kojega se ne odnosi ideja inercije modela. Kao što su ga krivo razumjeli, ali su ipak nešto naučili, tako se i mi danas ne trebamo previše bojati da ćemo nešto krivo razumjeti. Nije cilj da se Wittgensteina ispravno razumije, takvo nešto ni ne postoji. Cilj je da nam Wittgenstein pomogne naučiti misliti.

Što nam Wittgenstein kao modelski objekt pomaže razumjeti? Filozofiju uopće, ulogu filozofije u društvu, odnos filozofije i biografije, povijest recepcije samog Wittgensteina (kako je filozofija mogla biti tako popularna?).

Čitatelju, pred tobom je knjiga koja je morala biti napisana. Ona nije nagovor na čitanje Wittgensteina. Prije je knjiga uz čitanje. Cilj proučavanja modelskog objekta je razumijevanje, iskustvo, vještina, morfologija. Čitatelju bi ova knjiga mogla pomoći da stekne izvjesnu vještinu s Wittgensteinom i uz njega.

Ova knjiga nije samo uvod. Udžbenik još manje. Možda neobična vrsta leksikona (ili enciklopedije). Možda vodič. (Wittgenstein je kao strana zemlja, egzotična destinacija. Drugi su običaji. Koristan je vodič.) I priručnik (uputa za upotrebu). Nešto kao laboratorijski priručnik. Pristup ove knjige Wittgensteinu je svjež. Npr. novost je, ova knjiga pokazuje, da je u tzv. naturalističkom obratu Wittgenstein krivo shvaćen. Ovdje imamo puno novih Wittgensteina: pragmatističkog, naturalističkog, Wittgensteina morfologa i modelara. (Izaberite svoga Wittgensteina!). Wittgenstein vam može promijeniti život ili barem perspektivu.

Čemu baš o Wittgensteinu na hrvatskom pitanje je koje traži osobitu kreativnost pri odgovoru.
Iako je ovo uvod u Wittgensteina na hrvatskom jeziku pa se samim time treba oslanjati na najcitiranije uvode u njegovu filozofiju na svjetskim jezicima objavljenim od najboljih autora kod najboljih nakladnika, ipak je dijelom i uvod u hrvatskog Wittgensteina barem u onoj mjeri u kojoj spominje tuzemne autore o Wittgensteinu u posljednjih 80 godina pri čemu su neki od njih među najcitiranijim hrvatskim filozofima. Uvod u Wittgensteina na hrvatskom jeziku može biti važan svjetskoj zajednici kao uvod u njegovu filozofiju na malom europskom filozofskom jeziku. Može biti važan tuzemnoj znanstvenoj, ali i filozofskoj zajednici kao uvod u filozofiju jednog od 20-ak najvećih filozofa u povijesti. Može biti važan i studentima filozofije.

Kome je ova knjiga uopće potrebna?
Ponovimo još jednom; potrebna je studentu filozofije, filozofu i nestručnjaku za filozofiju koji drži da nešto treba znati o barem 20-ak najvećih filozofa jer je takvo znanje ne stvar opće filozofske kulture nego abecede filozofije. Možda i stručnjaku iz drugih znanosti i područja kojem je Wittgenstein iz nekog razloga zanimljiv (kao filozof, ali i kao znanstvenik, izumitelj, glazbenik, arhitekt, logičar itd.) pa mu želi pristupiti iz svog polja stručnosti ili interesa, a što uvod ako je moguće treba osigurati. No, ono što nam se učinilo pogodnim pri zamisli pisanja ovog uvoda činjenica je da Wittgensteinova filozofija takva kakva jest, u svom prvotnom izvornom tekstu, ne potiče samo na filozofiranje i kritičnost studente filozofe i amaterske zaljubljenike u mudroljublje (ako je filozofija ljubljenje sofije, onda je na neki način svaki filozof po definiciji amater jer ljubi), nego i svakog čovjeka i stoga nam je prva zamisao bila nastojati prenijeti taj poticaj na mišljenje, po mogućnosti sapere aude (Horacije u Pismima i Kant u eseju Što je Prosvjetiteljstvo?). Ipak, najviše što ovim uvodom možemo je potaknuti.