Esencijalizam - Greg McKeown

Disciplinirana potraga za esencijalnim

Koliko ste puta prihvatili neki zahtjev, a da prethodno niste razmislili o tome? Koliko ste puta požalili zbog toga što ste se obvezali na nešto i pitali se: „Zašto sam ovo prihvatio/la?” Koliko ste puta rekli da samo da ugodite nekome? Ili da izbjegnete problem? Ili zato što je „da” postao vaš automatski odgovor?

Dopustite da vas pitam: Jeste li se ikad osjetili preopterećenima? Jeste li ikad osjetili da ste istodobno prezatrpani poslom i nedovoljno iskorišteni? Jeste li se ikad zatekli kako postajete stručnjaci u nevažnim aktivnostima? Osjećate li se ikada zaposleno, ali ne i produktivno? Kao da ste stalno u pokretu, ali nikako da stignete na cilj? Ako ste potvrdno odgovorili na bilo koje od navedenih pitanja, izlaz je u načinu esencijalista.

Dieter Rams dugi je niz godina bio vodeći dizajner u Braunu. Vodi ga ideja da je gotovo sve buka. On vjeruje da je vrlo malo stvari doista „esencijalno”. Njegov je posao filtrirati buku dok ne dobije esenciju. Dieterovi kriteriji dizajna mogu se sažeti karakteristično jezgrovitim načelom, opisanim sa samo tri njemačke riječi: Weniger aber besser. Prijevod tih riječi glasi: Manje, ali bolje. Bolju definiciju esencijalizma bilo bi teško naći. To ne znači povremeno ga odabrati, nego ga disciplinirano slijediti.

Način esencijalista ne znači donijeti novogodišnje odluke i učestalije govoriti „ne” ili srediti dolaznu poštu ili savladati neku novu strategiju upravljanja vremenom. To znači stalno si postavljati pitanje: „Ulažem li u prave aktivnosti?” Postoji daleko više aktivnosti i mogućnosti na svijetu nego što mi imamo raspoloživog vremena ili resursa. I iako mnoge od njih mogu biti dobre, ili čak jako dobre, činjenica je da je većina njih trivijalna, a samo su neke ključne. Način esencijalista uključuje učenje kako ih razlikovati, učenje kako filtrirati sve te mogućnosti i odabrati samo one koje su istinski esencijalne.

Esencijalizam ne govori o tome kako obaviti više stvari, nego o tome kako obaviti prave stvari. Esencijalizam isto tako ne znači obavljati manje stvari radi samog smanjenja količine, nego uložiti vlastito vrijeme i energiju na najmudriji mogući način kako bismo ostvarili svoju najvišu točku doprinosa obavljanjem samo onoga što je esencijalno.

Način esencijalista znači živjeti prema odabranim, a ne prema zadanim postavkama. Umjesto da odabire reaktivno, esencijalist namjerno razlučuje između ključne nekolicine i nevažnog mnoštva, eliminira neesencijalno, a zatim uklanja prepreke kako bi esencijalne stvari imale čist, neometan put. Drugim riječima, esencijalizam je discipliniran, sustavan pristup za utvrđivanje u čemu leži naša najviša točka doprinosa, dovodeći do toga da se te stvari izvode gotovo bez napora.

Način esencijalista put je kontrole nad vlastitim odabirima. To je put novih razina uspjeha i značenja. To je put na kojem uživamo u putovanju, a ne samo na odredištu. Ali esencijalizam ne završava s pojedincem. Ako vodite u bilo kojem opsegu, bilo da se radi o timu sastavljenom od dvaju kolega, o odjelu od pet stotina zaposlenika ili čak nekoj skupini u vašoj školi ili zajednici, sljedeći je korak u vašem putovanju, ako ste ga spremni poduzeti, primijeniti te iste vještine i mentalni sklop na svoje vodstvo.