Ljudsko pravo na vodu - Desa Sarvan

Moje traganje za temom koja bi bila dovoljno značajna i meni osobno interesantna za cjelovito istraživanje trajalo je dugo vremena i bila sam vrlo neodlučna. Širok spektar mojih interesa činio je popis mogućih tema vrlo opsežnim obuhvaćao je mnogobrojna interesantna pravna pitanja s kojima sam se susrela u svom dugogodišnjem radu u javnoj upravi i o kojima sam već pisala u brojnim stručnim člancima: od raspolaganja imovinom lokalnih jedinica, određenih pravnih pitanja upravnog postupka, istraživanja javnih službi, komunalnih djelatnosti... U to vrijeme dospio mi je u ruke hrvatski prijevod knjige De architetura libri decem, rimskog arhitekta Vitruviusa u kojoj je autor jednu od deset knjiga posvetio vodi te još u I. stoljeću zaključio: »Nulla enim ex omnibus rebus tantas habere videtur ad usum necessitates quantas aqua.« Komunalnu djelatnost opskrbe vodom za piće i sanitarne potrebe uvijek sam smatrala najvažnijom od svih komunalnih djelatnosti ona je doista ta najvažnija za svakodnevni život građana i gospodarstvo jer bez vode život nije moguć.

Istraživanjem dostupne literature u Republici Hrvatskoj zaključila sam kako postoji bogata literatura u području tehničkih znanosti o upravljanu vodama i vodnim uslugama, ali da pravni obuhvat društvenih odnosa u vezi s opskrbom vodom za piće i sanitarne potrebe u pravnoj literaturi nije dovoljno zastupljen. Tako sam odlučila popuniti tu prazninu istraživanjem geneze ideje o novom ljudskom pravu ljudskom pravu na vodu za piće i sanitarne potrebe, koja se pojavljuje na prijelazu iz 20. u 21. st. kao odgovor na sveprisutnu globalnu krizu vode. Knjiga nije namijenjena samo pravnicima, već i svim osobama kojima pravo nije struka, a koje se žele upoznati s pravnim uređenjem značajnog pitanja dostupnosti vode za piće i sanitarne potrebe u suvremenom svijetu, pitanjem koje je u aktualnom vremenu svakome toliko značajno da zaslužuje temeljitu analizu i konkretne odgovore. U stvaranju ove knjige sudjelovalo je mnogo osoba i svaka je od njih dala svoj značajan doprinos.

Stoga najprije zahvaljujem mentoru prof. dr. sc. Robertu Podolnjaku na njegovu strpljivom praćenju moga rada, usmjeravanju i dragocjenim primjedbama u izradi ove knjige te prof. dr. sc. Branku Smerdelu i prof. dr. sc. Sanji Barić bez čijeg doprinosa u knjizi ne bi bilo moguće cjelovito obuhvatiti sve aspekte postavljenog pravnog pitanja. Zahvaljujem prof. dr. sc. Draganu Medvedoviću, koji me nagovorio na doktorski studij i dragoj prijateljici Davorki Foretić, dipl. iur., glavnoj urednici lista Informator iz Zagreba na stručnoj i životnoj potpori. Zahvaljujem Mladenu Žuveli, sucu Ustavnog suda u mirovini, iz čijih sam knjiga učila primjenu imovinskog prava u praksi od početka mojeg radnog vijeka, na njegovim pravnim savjetima i uvijek iskazanoj dostupnosti za razmjenu mišljenja. Zahvaljujem doc. dr. sc. Frani Staničiću koji mi je pomogao u fakultetskim procedurama, a posebna velika zahvala mojoj obitelji koja me u svemu i uvijek podržavala.